Južna Dalmacija 
| Južna Dalmacija |
|
|
|
|
Južna Dalmacija je najmanji i najjužniji dio hrvatskog primorja. Pravog zaleđa nema, te je njeno prirodno zaleđe granica sa susjednom državom Bosnom i Hercegovinom, koja na obalnom dijelu ima izlaz na more kod Neuma dug 9 km. Južna Dalmacija obuhvaća područje južno od rijeke Neretve, poluotok Pelješac, do Dubrovačkog područja na jugu hrvatskog primorja gdje graniči sa Crnom gorom u zaljevu Boka kotorska. Dalmacija je jedan od najstarijih regionalnih pojmova u našoj zemlji. Prvi put se spominje u I. stoljeću kao naziv za područje između Krke i Cetine koje je nastavalo ilirsko pleme Delmata, odnosno kao sinonim za Ilirik, kako su širi prostor postojbine raznih ilirskih plemena nazivali Rimljani. Iako se prostorni opseg Dalmacije u prošlosti znatno mijenjao, taj se pojam održao od antičkog doba do danas. Suvremeni pojam Dalmacije odnosi se na područje od otoka Paga i rijeke Zrmanje na sjeveru do Konavala, odnosno rta Oštro na jugu. Tako izdvojena cjelina identična je s pojmom Južno hrvatsko primorje, koji odgovara prostoru funkcionalnog okupljanja oko splitskog makroregionalnog središta triju regionalnih centara: Zadra, Šibenika i Dubrovnika. Južno hrvatsko primorje ili Dalmacija izdužen je primorski pojas, oko 400 km dužine i do 70 km širine u središnjem dijelu. U prostranijem sjeverozapadnom dijelu omeđen je planinskim nizovima Velebita, Dinare i Kamešnice, dok je prema jugoistoku prirodna međa manje izrazita i nalazi se u neposrednom zaleđu priobalnog pojasa.
|
